Home » Ispovesti » Ispovijest jedne razvedenice… Dali je bolji brak ili soliranje?

Ispovijest jedne razvedenice… Dali je bolji brak ili soliranje?

Oduvijek sam voljela rođendanska slavlja. Kao klinka obožavala sam se gurati među odrasle i slušati neke njihove priče. I strašno sam se znala naljutiti na mamu kada je u najzanimljivijim trenucima znala reći: “Ajde klinci igrat se u sobu. Nije ovo za vaše uši”.

Danas ju u potpunosti razumijem, jer teme koje prebiru odrasli često nisu za dječje uši. Nekad nisu niti za moje. Osobito ako se za stolom razveže tema o politici, o desnima i lijevima, ustašama i partizanima, lopovima i pandurima. Tad se uglavnom isključim te višak frustracija ubijem u kolačima (na rođendanskim feštama bar njih ne manjka).

Ovu nedjelju nećakinja mi je slavila deseti rođendan. Tom prilikom okupilo se drago društvo. Većina nas poznaje se još iz djetinjstva. Dok su klinci jurcali uokolo po kući, bučeći na svoj dječji način (dečkići su zezali curice, curice su se ljutile, neke su i zaplakale jer im je jedan rekao da njegova baka bolje pjeva od njih i tak sve u svemu lijepo se zabavljali) mi odrasli smo, blago oraspoloženi finim vinčekom načeli izvrsnu, izuzetno aktualnu temu:

Da li je bolje biti u braku ili je bolje biti solo?

Za stolom su se našla dva dugogodišnja bračna para, dvije razvedenice (od kojih sam jedna ja) te jedna solerica. Svi smo više, manje generacija, na pragu četrdesetih.

Ono u čemu smo se gotovo svi složili jest slijedeće: Brak je izuzetno zahtjevna zajednica koja egzistira na kompromisu, odnosno na principu povuci-potegni. Jednom jedan popusti u nečemu, drugi put onaj drugi popusti, ali da je najgore kada se dogodi situacija u kojoj oboje partnera misli kako je u pravu, odnosno kako je onaj drugi u krivu.

Nadalje, složili smo se da će jednake probleme većina imati kako u prvom, tako i u bilo kojem narednom braku. Odnos gotovo uvijek na početku blista, a onda se protekom vremena uglavnom svede na isti onaj obrazac koji nas je pratio i u prošlosti. Zašto je tome tako? Zato što smo mi zapravo ti koji smo isti i nismo se promijenili iz čega proizlazi da uopće nema smisla trošit energiju na promjenu partnera, nego je ipak pametnije poraditi na odnosu koji imaš (naravno ako pritom ne postoje nepremostive anomalije, nasilje, alkohol, prevare i sl).

Na pitanje upućeno nama dvjema razvedenicama zašto se dosad nismo ponovno udale, gotovo obje smo jednoglasno odgovorile: “Ne pada nam na pamet. Barem ne još.”

Zašto?

Zato što “biti solo” ima velikih prednosti. Osobito ako iza sebe imaš loš brak, te usput imaš i pogled na mnoge loše brakove uokolo. Osnovni razlog zbog kojeg se meni osobno više ne ulazi u takav odnos jest MIR. A danas mi je upravo taj moj MIR predragocijen.Nakon dužeg perioda samohranog roditeljstva i brige o tonu stvari koje su mi se razvodom i brigom o dvoje djece sručile na leđa shvatila sam da puno toga mogu i sama i da mi je puno lakše bilo kada sam se uzdala samo u se i svoje kljuse, ne očekujući nikakvu pomoć. Time sam se barem lišila žderanja oko toga kako on može nonšalantno ležati na kauču dok se ja ubijam (a mislim da opisano nije moje izolirano iskustvo, nego iskustvo mnogih žena, čast izuzecima).
Nekada bih znala onak u šali reći da bi mi muškarac eventualno trebao za vođenje auta na tehnički (jer mi je uvijek bilo muka sama to obavljat), za promjenu guma i tu i tamo za nošenje vrećica poslije shoppinga na drugi kat (zgrada je bez lifta). OK…ajd,,dobro bi došao za još ponešto, ali za to ne mora nužno živjet sa mnom.

Šalu na stranu, ipak postoji nešto zbog čega bi bilo lijepo “biti u paru”, a ne solo, a to je, ono nešto, što zovemo LJUBAV. No, da li je ljubav ipak izgubila na vrijednosti? Ne znam. Što sam starija to sve više nekako vjerujem da je ljubav ubijena egoizmom i da je eventualno još možemo naći u tragovima početne zaljubljenosti, a onda ju, pod potiskom svakodnevnih briga, jednostavno izgubimo, negdje putem.

Voljela bih da sam u krivu, no, vrijednosti vremena u kojem živimo, nekako me ne demantiraju.

Bilo kako bilo, zaključak našeg rođendanskog lamentiranja otišao je u smjeru kako sve ima svoje prednosti i mane i kako čovjek zapravo treba uživati u onome što ima, s naglaskom da je ipak za jednu mrvicu ljepše živjeti u paru. “Biti solo” je dobro kada je dobro. Ali, kada dođu teški dani ipak je ljepše imati nekoga s kim ćeš tu težinu podijeliti.

I na kraju smo se još složili kako je puno i previše životnih mudrosti sakriveno u par kapljica finog, crnog vina i tome u zdravlje popili još jednu. I tko onda ne bi volio rođendanska slavlja.